Sporazum o regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu (RCEP), najveći svjetski sporazum o slobodnoj trgovini, stupio je na snagu prvog dana 2022. RCEP uključuje 10 članica ASEAN-a, Kinu, Japan, Republiku Koreju, Australiju i Novi Zeland.Ukupna populacija 15 država, bruto domaći proizvod i trgovina čine oko 30 posto ukupnog svjetskog stanovništva.Nakon što RCEP stupi na snagu, zemlje članice mogu uživati povlaštene carine pri izvozu robe.Hoće li donijeti neke nove promjene?
Tijek i sadržaj RCEP pregovora
RCEP je donesen i prvi put predstavljen na 21. summitu ASEAN-a 2012. Svrha je uspostaviti sporazum o slobodnoj trgovini s jedinstvenim tržištem smanjenjem carina i necarinskih prepreka.Pregovori RCEP-a uključuju trgovinu robom, trgovinu uslugama, investicije i pravila, a zemlje članice RCEP-a imaju različite stupnjeve gospodarskog razvoja pa se u pregovorima susreću sa svim vrstama poteškoća.
Zemlje članice RCEP-a imaju 2,37 milijardi stanovnika, što čini 30,9% ukupnog stanovništva, što čini 29,9% svjetskog BDP-a.Iz globalne situacije uvoza i izvoza, izvoz čini 39,7% svjetskog izvoza, a uvoz čini 25,6%.Vrijednost trgovine među zemljama članicama RCEP-a je oko 10,4 trilijuna USD, što čini 27,4% globalne.Može se utvrditi da su zemlje članice RCEP-a uglavnom izvozno orijentirane, a udio uvoza je relativno nizak.Među 15 zemalja, Kina čini najveći udio uvoza i izvoza u svijetu, čineći 10,7% uvoza i 24% izvoza u 2019., a slijede je 3,7% uvoza i izvoza Japana, 2,6% uvoza Južne Koreje i 2,8% izvoza.Deset zemalja ASEAN-a čini 7,5% izvoza i 7,2% uvoza.
Indija se povukla iz RCEP sporazuma, ali ako se Indija pridruži u kasnijoj fazi, potencijal potrošnje sporazuma dodatno će se povećati.
Utjecaj RCEP sporazuma na tekstil i odjeću
Među zemljama članicama postoje velike ekonomske razlike, većina su zemlje u razvoju, a samo su Japan, Novi Zeland, Australija, Singapur i Južna Koreja razvijene zemlje.Ekonomske razlike među zemljama članicama RCEP-a također čine razmjenu dobara različitom.Usredotočimo se na situaciju s tekstilom i odjećom.
U 2019. izvoz tekstila i odjeće zemalja članica RCEP-a iznosio je 374,6 milijardi USD, što čini 46,9% svjetskog udjela, dok je uvoz iznosio 138,5 milijardi USD, što čini 15,9% svjetskog udjela.Stoga se može vidjeti da su tekstil i odjeća zemalja članica RCEP-a uglavnom izvozno orijentirani.Budući da lanac tekstilne i odjevne industrije država članica nije bio siguran, proizvodnja i marketing tekstila i odjeće također su bili različiti, od kojih su Vijetnam, Kambodža, Mianmar, Indonezija i druge regije ASEAN-a uglavnom bili neto izvoznici, kao i Kina.Singapur, Bruneji, Filipini, Japan, Južna Koreja, Australija i Novi Zeland bili su neto uvoznici.Nakon što je RCEP stupio na snagu, carine među zemljama članicama bit će znatno smanjene, a trgovinski troškovi će pasti, a lokalna poduzeća neće se suočiti samo s domaćom konkurencijom, već će i konkurencija stranih robnih marki postati očiglednija, posebno kinesko tržište je najveći proizvođač i glavni uvoznik među zemljama članicama, a troškovi proizvodnje tekstila i odjeće u jugoistočnoj Aziji i drugim regijama očito su niži od onih u Kini, tako da će na neke proizvode utjecati prekomorske marke.
Iz perspektive strukture uvoza i izvoza tekstila i odjeće u glavnim zemljama članicama, s izuzetkom Novog Zelanda, Južne Koreje i Japana, ostale zemlje članice uglavnom izvoze odjeću, nadopunjenu tekstilom, dok je struktura uvoza na suprotno.Kambodža, Mjanmar, Vijetnam, Laos, Indonezija, Filipini, Tajland, Kina i Malezija uglavnom uvoze tekstil.Iz ovoga možemo vidjeti da je nizvodni kapacitet prerade odjeće za krajnje korisnike u regiji ASEAN bio jak i da je njegova međunarodna konkurentnost u porastu posljednjih godina, ali uzvodni industrijski lanac nije bio savršen i nedostajala mu je vlastita opskrba sirovinama i poluproizvodima. -Gotovi proizvodi.Stoga su uzvodni i srednji tok uvelike ovisili o uvozu, dok su razvijene regije poput Japana i Južne Koreje uglavnom uvozile tekstil i odjeću, koji su bili glavna mjesta potrošnje.Naravno, među tim državama članicama Kina nije bila samo glavno mjesto proizvodnje nego i glavno mjesto potrošnje, a industrijski lanac je bio relativno savršen, tako da postoje i prilike i izazovi nakon smanjenja carina.
Sudeći prema sadržaju RCEP sporazuma, nakon što je RCEP sporazum stupio na snagu, on može pomoći u značajnom snižavanju carina i ispunjenju obveze otvorenog ulaganja u usluge, a više od 90% trgovine robom u regiji na kraju će postići nultu carinu .Nakon smanjenja carina, troškovi trgovine među zemljama članicama se smanjuju, pa se konkurentnost zemalja članica RCEP-a značajno poboljšava, pa pogoduje rastu potrošnje, dok konkurentnost tekstila i odjeće iz velikih proizvodnih baza poput Indije. , Bangladeš, Turska i druge glavne proizvodne baze opale su u RCEP-u.U isto vrijeme, glavne zemlje izvora uvoza tekstila i odjeće iz EU i SAD-a su Kina, ASEAN i druge glavne baze za proizvodnju tekstila i odjeće.Pod istim uvjetima povećava se vjerojatnost da roba cirkulira među zemljama članicama, što praktički stvara određeni pritisak na tržišta EU i SAD-a i druga tržišta.Osim toga, investicijske barijere među zemljama članicama RCEP-a su pale, a očekuje se povećanje inozemnih ulaganja.
Vrijeme objave: 10. siječnja 2022